Izvještaj s terenske nastave u Lici 2007.

Ova terenska nastava će mi zasigurno zauvijek ostati u pamćenju. Ne samo kao dobar provod, već kao dobar provod u prekrasnom krajoliku naše lijepe Like. Krenuli smo u 7 sati s autobusom, koji nas je čekao ispred škole. Bez obzira na to što nam vrijeme nije bilo naklonjeno jer je padala kiša, na putu je bilo poprilično veselo i svi su bili u dobrom raspoloženju. Nakon nešto više od 2 sata vožnje i nakon jednog kratkog odmora, stigli smo u Gospić, upravno i političko središte Ličko – Senjske županije, a ujedno i najveći grad u toj županiji. No, kako naš cilj nije bila posjeta Gospiću, krenuli smo prema Smiljanu, mjestu u kojem je rođen naš znanstvenik Nikola Tesla. Znanstvenik i inovator svjetskoga glasa, rođen je u Smiljanu kod Gospića u srpskoj obitelji. Otac mu je bio pravoslavni svećenik. No jedna od važnijih činjenica je da se Tesla ponosio što se rodio u Hrvatskoj i izjavio: ''da se ponosi srpskim rodom, ali da isto tako voli svoj hrvatski narod i svoju hrvatsku domovinu''. Tesla je pohađao gimnaziju u Gospiću i Karlovcu, a elektrotehniku u Grazu i Parizu. Radeći četiri godine kao inženjer u Budimpešti i Parizu, otkrio je okretno magnetsko polje, a nešto kasnije izumio je motor za izmjeničnu struju. 1884. odlazi u SAD gdje otvara vlastiti laboratorij. Nikola Tesla zaslužan je za mnoge izume koji se danas u svijetu redovito koriste. Tesla zauzima važno mjesto u hrvatskoj povijesti.
Zbog čega je u Smiljanu otvoren memorijalni centar njemu u čast. Posjet tom memorijalnom centru bio je vrlo zanimljiv. Prvo smo posjetili Teslinu rodnu kuću, gdje smo doznali ponešto o njegovom životu i izumima. Poslije toga posjetili smo istraživački centar gdje smo imali prilike pogledati jedan od njegovih izuma, te smo na kraju pogledali desetominutni film o njegovom životu. Bilo je vrlo zanimljivo doznati nešto o znanstveniku koji je puno učinio ne samo za Hrvatsku, već i za cijeli svijet. Nakon posjeta Smiljanu i rodnoj kući Nikole Tesle, bilo je vrijeme za ručak u Otočcu. Već pomalo izgladnjeli došli smo na ručak koji smo s nestrpljenjem čekali. Ručak je bio solidan, no nećemo sada raspravljati o ukusima. Nakon ručka čekao nas je posjet gradu Otočcu. U Otočcu nam je gospođa, koja je bila lokalni vodič, ispričala ponešto o samoj povijesti grada Otočca i nešto o novijim događanjima u gradu. Naime, Otočac se prvi put spominje već u 11. stoljeću na Bašćanskoj ploči. No, povjesničari smatraju da je Otočac mnogo stariji i da je nastao već u 9. stoljeću. Otočac je sve do 18. stoljeća bio otočić usrijed rijeke Gacke i bio je utvrđen zidinama zbog obrane. Otočac se tek sredinom 18. stoljeća, kada je oslabjela turska opasnost, počeo razvijati u veći grad. Danas u tom gradu živi oko 5500 stanovnika. Nakon što nam je gospođa ispričala ponešto o gradu, zaputili smo se u crkvu Presvetog Trojstva. Ta je crkva bila porušena od strane srpskih snaga u domovinskome ratu. No zahvaljujući donacijama ljudi i države, crkva je vraćena u svoj prvobitni izgled. Nakon obilaska crkve, vratili smo se u autobus i krenuli u obilazak doline rijeke Gacke. Gacka je jedna od najčišćih rijeka u Europi, dugačka 61 kilometar, glavni je izvor vode za grad Otočac, Senj i Crikvenicu. Iako je po svojim osobinama krška rijeka, Gacka je izuzetno spora i mirnog toka. Nakon 10-ak minuta vožnje zaustavili smo se na jednom od vrila rijeke Gacke, zvanom Majerovo vrilo. Na tom vrilu posjetili smo mlinicu gdje smo degustirali izuzetno fini domaći kruh, a moglo se kupiti brašna mljevenog baš u toj mlinici. Pili smo čak i vodu ravno s izvora, koja je, također, izuzetno ukusna. Poslije razgleda vrila uputili smo se natrag u autobus i krenuli prema našem zadnjem odredištu na putu – Senju, odnosno Kuli Nehaj. Vožnja preko Vratnika bila je veoma zavojita, ali nekako smo izdržali. Kada smo stigli u Senj, zaputili smo se ravno pred Kulu Nehaj, gdje smo se iskrcali. Kula Nehaj, simbol grada Senja, sagrađena je 1558. godine u svrhu obrane od Turaka. Sagrađena je od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća prvotno smještenih izvan gradskih zidina. Kula je uistinu zadivljujuća građevina, ali senjska bura i nije baš tako dražesna. Naime, dok smo boravili u Senju bura je nemilosrdno puhala i to velikom brzinom. Senj je grad koji danas broji 8500 stanovnika od kojih 6000 živi u samome gradu Senju. Njegova površina se proteže uz 60 kilometara obale i čistih plaža. Senj je vrlo lijep gradić i moja je preporuka da ga svakako posjetite. Nakon kratkog odmora u Senju, prepuni dojmova sjeli smo u autobus i krenuli prema Zagrebu. Atmosfera u autobusu je bila odlična, pjevali smo na sav glas, te pričali kako bi smo prikratili vrijeme do dolaska u Zagreb, kamo smo stigli oko 21 sat, svi vidno umorni i iscrpljeni. Ovaj izlet ostat će mi u pamćenju, a nadam se i svima drugima kao lijep, a istovremeno i koristan provod u prekrasnom prirodnom i kulturno – povijesnom okružju naše Like.



Ivan Nekić, III. B